Kognitivna disfunkcija uzrokovana kemoterapijom – nepriznata
nuspojava liječenja zloćudne bolestiAutori znanstvenog članka o kojem ću dati svoj osvrt su: Duška Petranović, Gorazd Pilčić, Renata Dobrila-Dintinjana , Davor Petranović i Paula Podolski.
Koncentrirajući se na liječenje zloćudne bolesti sve boljim i savršenijim metodama i sve većim i većim uspjehom kliničari su često prisiljeni prihvatiti i neke nuspojave citotoksičnih lijekova, radioterapije i drugih lijekova koje primjenjuju kako bi izliječili pacijente. Ponekad su te nuspojave zanemarive, no ponekad znaju biti vrlo teške, pa i životno ugrožavajuće.
Odlučila sam napisati ovaj blog zbog toga što je jedna od nedavno prepoznatih nuspojava u liječenju zloćudnih bolesti kognitivno oštećenje nakon kemoterapije – PCCI ili kognitivna disfunkcija inducirana kemoterapijom koju su pacijenti već godinama signalizirali, ali koja je tek nedavno dokazana.
Uspjelo se dokazati da zaista postoje oštećenja kognitivnih i psihomotoričkih funkcija u vrlo širokom rasponu od nemogućnosti obavljanja određenih radnji do teških oštećenja nalik Alzheimerovoj bolesti, te se ovom problemu počinje pridavati sve veći značaj.
DIJAGNOSTIKA KOGNITIVNIH POREMEĆAJA
Kogniciju je vrlo teško definirati, a još teže izmjeriti. Pinel navodi da se kognicija može definirati kao mentalni procesi u podlozi rasuđivanja, odlučivanja, rješavanja problema, zamišljanja i drugih aspekata mišljenja. Ona je važan segment kvalitete života oboljelih od zloćudnih bolest.
Danas je u uporabi nekoliko metoda u svrhu mjerenja kognicije, a možemo ih podijeliti na:
1. neuropsihologijsko testiranje
2. slikovno prikazivanje
3. kronometrijska i druga mjerenja
VRSTE KOGNITIVNIH POREMEĆAJA
Oštećenja koja se opisuju u dosadašnjim studijama su gubitak pamćenja, orijentacije u prostoru, prepoznavanja predmeta, koordinacije pokreta, brzine i uspješnosti rješavanja zadataka uz izrazitu zamorljivost i emocionalnu inkontinenciju. Pacijentima se savjetuje tzv. „vježbanje” mozga.
PREVENCIJA I LIJEČENJE KOGNITIVNIH POREMEĆAJA
Osnova prevencije i liječenja je prepoznavanje opsega kognitivnog poremećaja i u skladu s time planiranje aktivnosti. Pacijentima se predlaže sljedeće: napraviti „vanjsku memoriju” (sastavljanje „dnevnih planera”, podsjetnici, poruke), pridržavati se unaprijed napravljenog rasporeda aktivnosti, izbjegavati istodobno rješavanje nekoliko problema, fokusirati se na jedan zadatak, „vježbati mozak”. Potrebno je omogućiti pacijentu dovoljno sna i odmora, tjelesnu aktivnost i vježbanje, uključivanje u prehranu više povrća i svakako treba preporučiti pacijentu zatražiti i prihvatiti podršku obitelji i prijatelja.
ZAKLJUČAK
Pacijenti oboljeli od zloćudne bolesti imaju smanjenu kvalitetu života . U trenutku planiranja i primjene neizbježne kemoterapije vrlo je važno pomišljati i na neželjene nuspojave kojima ovakvo liječenje može biti popraćeno, među ostalima i oštećenje kognitivnih funkcija. Potrebno je priznati ih kao nuspojavu kemoterapijskog liječenja i spriječiti razvoj teških i dugotrajnih poremećaja kognicije.
Smatram da je svakoj osobi koja oboli od zloćudne bolesti jedina želja da ozdravi i da će učiniti sve kako bi ishod bio što uspješniji, no savjetujem svima da se prije same odluke odlaska na kemoterapiju i razna liječenja posavjetuju sa svojim liječnicima te tako budu upućeni u sve moguće nuspojave.
Smatrate li da bi se o ovoj temi trebalo više pričati u medijima i zašto? Imate li kakva iskustva vezana za ovu temu? Mislite li da se često prikrivaju posljedice, a nama se predstavljaju samo dobre strane?
Više o ovoj temi možete pronaći na web stranici: http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=212487
Osnova prevencije i liječenja je prepoznavanje opsega kognitivnog poremećaja i u skladu s time planiranje aktivnosti. Pacijentima se predlaže sljedeće: napraviti „vanjsku memoriju” (sastavljanje „dnevnih planera”, podsjetnici, poruke), pridržavati se unaprijed napravljenog rasporeda aktivnosti, izbjegavati istodobno rješavanje nekoliko problema, fokusirati se na jedan zadatak, „vježbati mozak”. Potrebno je omogućiti pacijentu dovoljno sna i odmora, tjelesnu aktivnost i vježbanje, uključivanje u prehranu više povrća i svakako treba preporučiti pacijentu zatražiti i prihvatiti podršku obitelji i prijatelja.
ZAKLJUČAK
Pacijenti oboljeli od zloćudne bolesti imaju smanjenu kvalitetu života . U trenutku planiranja i primjene neizbježne kemoterapije vrlo je važno pomišljati i na neželjene nuspojave kojima ovakvo liječenje može biti popraćeno, među ostalima i oštećenje kognitivnih funkcija. Potrebno je priznati ih kao nuspojavu kemoterapijskog liječenja i spriječiti razvoj teških i dugotrajnih poremećaja kognicije.
Smatram da je svakoj osobi koja oboli od zloćudne bolesti jedina želja da ozdravi i da će učiniti sve kako bi ishod bio što uspješniji, no savjetujem svima da se prije same odluke odlaska na kemoterapiju i razna liječenja posavjetuju sa svojim liječnicima te tako budu upućeni u sve moguće nuspojave.
Smatrate li da bi se o ovoj temi trebalo više pričati u medijima i zašto? Imate li kakva iskustva vezana za ovu temu? Mislite li da se često prikrivaju posljedice, a nama se predstavljaju samo dobre strane?
Više o ovoj temi možete pronaći na web stranici: http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=212487


